Dan nakon potresa postalo je jasno da povratka u staru školu nema. Na našoj učionici broj 1 stajao je natpis: Najteže ti bit gladna i bez škole. U tom sam trenutku pomislila da je to naš kraj. U paničnom trčanju školom i uspinjanju na kat, osvrnula sam se na tridesetak fotografija generacija glinskih srednjoškolaca. Škola je srce grada, a djeca su njegovi otkucaji. Hoće li to bilo i te otkucaje ugasiti katastrofa koja nas je zadesila?

        Mjeseci koji su iza nas bili su izrazito radni i naporni, proljeće i ljeto prošli su kao u trenu, gotovo da i nije bilo slobodnog dana, subote, nedjelje, godišnjeg odmora...

         No, cilj je bio samo jedan - POVRATAK.

         Naš, u rekordnom roku izgrađen objekt danas je primio naše srednjoškolce. Paralelno sa svim radovima, uz pomoć našeg osnivača, Sisačko-moslavačke županije, krećemo dalje.

     U narednih osamnaest mjeseci, koliko je predviđen najam našeg modularnog objekta, jer u Glini sigurnog objekta za prijem svih učenika i djelatnika nije bilo, krećemo punim jedrima u obnovu naše stare škole. Posla je pred nama mnogo, uzdamo se u pomoć lokalne zajednice, Županije, Ministarstva...

Jer sami ne možemo dalje.

Sami nismo došli ni do ovog cilja.

     U ovom obraćanju prvog nastavnog dana ne želim spominjati nikog ponaosob, no citirati ću jednog od velikih govornika, čovjeka čiji dan rođenja ne obilježavamo sasvim slučajno kao Dan Sisačko-moslavačke županije, a to je Stjepan Radić: "Samo živom voljom, u suradnji svih za sve, stvara se sa živima živa povijest jednoga naroda."

    Danas su s nama bili ljudi koji su nam prvi nesebično uskočili u pomoć na različite načine. Mnogi od njih ovog prvog nastavnog dana nisu mogli biti s nama. No, moja "potresna bilježnica", kako sam je nazvala, ispunjena je imenima i prezimenima pojedinaca, ustanova, udruga, firmi koje su nam olakšale život i rad u ovih osam mjeseci. Jednoga dana kad zgrada naše škole bude obnovljena... naše prostrano školsko dvorište neće biti dovoljno kako bi ugostilo sve njih.

     Dragi prijatelji Srednje škole Glina, hvala vam. Hvala vam što srce naše škole i dalje kuca. Hvala vam što ste nam omogućili povratak u našu Glinu; ljepotu usađenu u naša sjećanja. Hvala vam što ste našoj djeci omogućili nastavak obrazovanja i stvaranje novih uspomena. Hvala vam!

 Ravnateljica Marija Margušić-Novosel